Pozorišne preporuke za letnje festivale: Predstave koje su nas oduševile, a koje su nas razočarale
Najbolje pozorišne preporuke za letnje festivale, utisci o predstavama, glumi, scenografiji, kostimografiji, tekstu i režiji. Otkrijte komedije, mjuzikle, balete i drame koje su obeležile scenu, i saznajte šta publika voli, a šta ne.
Letnja pozorišna sećanja i predstave koje ne smete propustiti
Iako kalendarski nije sezona, pozorište živi i tokom leta - zahvaljujući brojnim letnjim pozorisnim festivalima, repriznim izvođenjima i gostovanjima, a uvek je pravo vreme da se prisetimo predstava koje su nas oduševile, nasmejale do suza ili ostavile ravnodušnim. Ovde ćemo podeliti pozorišne preporuke zasnovane na iskustvima publike, bez imenovanja pojedinaca, ali sa puno utisaka o glumi, scenografiji, kostimografiji, tekstu i režiji. Jer pozorište nije samo mesto za hladnije mesece - ono je prostor u kojem i leti možemo pronaći magiju, smeh i duboke emocije.
Komedije koje su nasmejale do suza
Među najviđenijim i najhvaljenijim komadima naše scene izdvajaju se oni koji publiku teraju da se smeje danima nakon izlaska iz sale. Jedna gledateljka je nedavno ispričala da je gledala predstavu „Čikaške perverzije“ u pozorištu na Slaviji i da je toliko uživala da se smejala još nekoliko dana prisećajući se pojedinih scena. Komad se igra godinama, što dovoljno govori o njegovoj snazi - glumačka postava je izvanredna, a scenografija i kostimografija podržavaju brzi ritam humora.
Slične reakcije izazivaju i predstave „Ribarske svađe“ (narodno pozorište) i „Ljubavnik velikog stila“ (Zvezdara teatar). Jedna posetiteljka je napisala: „Ribarske svađe sam gledala dva puta i oba puta plakala od smeha. Igor Đorđević (izmisljeno ime) je bio toliko energičan i talentovan - prosto me je oduševio.“ Nezaobilazna je i „Buba u uhu“, kultna predstava koja se igra decenijama. Iako neki smatraju da je bez glavnog glumca slabija, većina se slaže da je to i dalje vrhunska komedija situacije.
Za ljubitelje crnog humora i apsurda, „Kelerabe su zdrave“ u Beogradskom dramskom pozorištu (BDP) su pravi izbor. Publika je oduševljena genijalnom glumom i neočekivanim obrtima. „Bila sam na premijeri i svi su izašli sa osmehom. Posle su delili kesice sa kelerabama - sitan marketinški trik, ali svima je bilo toplo oko srca“, prepričava jedna članica publike. Još jedna preporuka ide predstavi „Tartif“ (JDP) i „Mletacki trgovac“ - komadi koji na duhovit način koriste stih i klasičan tekst, a glumci su toliko uverljivi da se publika bukvalno guši od smeha.
„Ne igraj na Engleze“ (BDP) je drama sa elementima komedije koja je rasprodana mesecima unapred. Karte su toliko tražene da mnogi mesecima čekaju da ih rezervišu. „Očekivala sam običnu komediju, ali sam dobila složeniju priču sa divnom porukom. Sat i po vremena prođe kao tren, a publika izlazi sa osmehom i prstom na čelu“, kaže jedan anonimni komentar. Slično važi za „Sviraj to ponovo, Sem“ (BDP), predstavu rađenu po tekstu Vudija Alena, koja prati nespretnog hipohondra u potrazi za ljubavlju. Glavni glumac (čije ime ne pominjemo) uspeva da dočara nervozu i simpatičnu ranjivost, dok ga partnerke odlično prate.
Mjuzikli i baleti - kada pevanje i igra vladaju scenom
Pozorište na Terazijama je neprikosnoveni domaćin mjuzikala, a „Cigani lete u nebo“ je predstava o kojoj se priča sa apsolutnim oduševljenjem. „Prvih deset minuta sam znala da ću je gledati ponovo. Nikad duži aplauz i nikad veće ovacije posle predstave. Trajao je skoro pola sata“, piše jedna posetiteljka. Koreografija, muzika, kostimi - sve je na vrhunskom nivou. „Čikago“ je drugi favorit: „Priča je univerzalna i za svako vreme. Glumci pevaju i igraju kao na Brodveju, a kraj je tako savršen da vam zastane dah.“ I „Producenti“, iako malo razvučeni, donose ogromnu energiju i kvalitetne izvedbe.
Za one koji vole nešto drugačije, „Zona Zamfirova“ (takođe na Terazijama) je mjuzikl koji je podelio publiku. Većina hvali ples, muziku i scenografiju, ali neki zameraju modernizaciju koja odudara od originala. „Odlična predstava, ali kostimi i prerada lika Manulaca nisu baš po ukusu svih. Ipak, glavni glumac je bio fenomenalan, daje sebe tri sata bez imalo rezerve“, kaže jedan gledalac. Mjuzikl „Kosa“ u Ateljeu 212, iako u manjem prostoru, često dobija pohvale za glumu i energiju, iako je nekima zvuk slabiji jer to nije tipično prostor za mjuzikle.
Balet u Narodnom pozorištu takođe ima svoju vernu publiku. „Ko to tamo peva“ (balet) je izazvao oduševljenje čak i kod onih koji inače ne vole balet. Muzika Vokija Kostića i poletna koreografija čine da karte planu čim se repertoar objavi. „Don Kihot“ (balet) donosi klasičnu priču na veliku scenu, dok „Aleksandar“ i „Kraljica Margo“ pomeraju granice modernim izrazom. Jedna baletomanka kaže: „Svi baleti u Narodnom su odlični, osim retkih izuzetaka. Poslednje što me je raspametilo je opera ‘Jadnici’ u Madlenianumu“. Opera „Seviljski berberin“ i „Rigoleto“ se izvode na srpskom jeziku i pružaju vrhunski doživljaj.
Drame koje ostavljaju bez daha - i one koje su razočarale
„Velika drama“ u Narodnom pozorištu je komad koji mnogi izdvajaju kao najpotpuniju predstavu koju su ikada gledali. Traje oko četiri sata, ali se to vreme ne oseti. „Toliko je slojevita, da sam je gledala četiri puta i opet bih. Glumci su briljirali, a priča je potresna i istinita.“ Ipak, bilo je i primedbi na pojedine izvedbe - jedna gledateljka smatra da je glumica u ulozi majke bila suviše uštogljena, dok su drugi glumci dobili ogromne pohvale. Slično je i sa „Hadersfildom“ (JDP): „Teška tema, ali gluma je ostavila bez daha. Kraj je bio toliko uverljiv da sam mislila da će glumac poludeti na sceni.“
„Derviš i smrt“, omiljena knjiga mnogih, u pozorišnoj adaptaciji dobija različite ocene. Većina hvali glavnog glumca (makedonskog porekla) i atmosferu, ali primećuju da ništa ne može da zameni Mešin tekst. „Zagonetne varijacije“ na maloj sceni Narodnog pozorišta su, međutim, jednoglasno hvaljene. „Samo dva glumca na sceni, a drže pažnju od početka do kraja. Smeh, suze, svega ima. Gledala sam je četiri ili pet puta i svaki put otkrijem nešto novo.“ Autorov drugi komad, „Posetilac“ (Atelje 212), donosi dijalog o Bogu i čoveku, ali je publika podeljena - jedni kažu da je sporiji i manje dinamičan od Varijacija, dok drugi ističu vrhunsku glumu dvojice veterana.
Na listi najgorih iskustava često se pominje „Nova Stradija“ u Narodnom pozorištu. „Nivo duhovitosti je na nivou kursadžija, tekst nezanimljiv. Publika na kraju nije ni aplaudirala, bilo je neprijatno i glumcima.“ Takođe, „Seksualne neuroze naših roditelja“ su za mnoge bile previše naporne: „Vrištanje, povređivanje, pola publike je izašlo pre kraja.“ Sličan osećaj nelagode izazvala je i predstava „Bizarno“ - sirova i agresivna, iako sa odličnim glumcima. „Bila je mučna, ali barem nije ostavila ravnodušnim.“
Predstave za sve generacije i ukuse
„Eling“ (BDP) je komedija koja se preporučuje svima, bez obzira na godine. „Dva sata sam zaboravila gde sam. Glumci su ostvarili divan kontakt sa publikom i nekoliko puta sam se smejala do suza.“ „Let iznad kukavicjeg gnezda“, iako teška priča, u pozorišnoj verziji oduševljava energijom i emocijom. Predstava „Jastučko“ (BDP) takođe dobija sjajne kritike za tekst i režiju. Ljubitelji klasike ne zaobilaze „Kanjoša Macedonovića“ u režiji Vide Ognjenović, kao ni „Don Krsta“ (JDP) i „Sumu“ (JDP) sa glumcima koji su obeležili epohu.
Za mlađu publiku ili one koji žele da se opuste, preporučuju se „Pomorandžina kora“ (Atelje 212) - prava ženska predstava o muško-ženskim odnosima, duhovita i britka. „Džepovi puni kamenja“ su još jedan biser Ateljea: dvojica glumaca tumače tridesetak likova bez ijednog rekvizita, a priča ne gubi na dinamici. Predstava „Bog masakra“ (Atelje 212) podelila je gledaoce: jedni je vide kao izuzetno tešku i morbidnu, dok drugi ističu da je to crna komedija koja tera na razmišljanje. Komentari na sajtu Kluba ljubitelja pozorišta variraju od „nikad više“ do „fenomenalno, obavezno pogledajte“.
Kako do jeftinih karata i studentski popusti
Pozorište ne mora da bude skupo. Postoji mnogo načina da se dođe do povoljnih karata, a zajednica ljubitelja redovno razmenjuje informacije. Studentske karte u Narodnom pozorištu koštaju samo 100 dinara i kupuju se pola sata pre početka predstave. Iako su mesta na galeriji, često se posetioci spuste u parter ako ima slobodnih mesta. „Redovno tako gledam balet i operu, nikad se nisam vratila kući“, kaže jedna studentkinja. U Ateljeu 212 povremeno se karte prodaju za simboličnih 212 dinara, pogotovo poslednjih deset minuta pred početak uz index. JDP ima akciju za studente umetničkih fakulteta, a nekad i za sve studente - uz indeks se može ući besplatno ili uz minimalnu cenu.
Klub ljubitelja pozorišta (dostupan online) nudi članstvo bez nadoknade i redovne popuste na karte mnogih pozorišta. Preko njega se mogu rezervisati mesta za predstave koje su inače rasprodate, kao što su „Ne igraj na Engleze“ ili „Buba u uhu“. Takođe, Madlenianum daje 50% popusta na pojedine predstave uz indeks, a Pozorište na Terazijama odobrava 30% popusta za studente. U BDP-u karte preko sajta budu i do 50% jeftinije, pa tako mnoge predstave izađu svega 200-400 dinara. Postoje i grupne kupovine na društvenim mrežama gde se mogu naći povoljnije ulaznice, ali treba biti oprezan.
Važno je napomenuti i da mnoga pozorišta, poput Pozorišta Slavija, imaju povoljne cene tokom celog meseca - karta za bilo koju predstavu može biti 300 dinara ako se kupi na početku meseca. Zvezdara teatar nažalost nema popuste za studente, ali preko Kluba ljubitelja mogu se povremeno naći povoljnije ulaznice. Najbolji savet je da pratite mejling liste pozorišta i sajtove sa popustima, jer se često organizuju akcije za pojedine komade.
Predstave koje još nismo gledali, a želimo
U diskusijama se često pominju i predstave koje su na vrhu liste želja. „Gospoda Glembajevi“ u režiji Jagoša Markovića su izazvali ogromno interesovanje - karte za premijeru i prva izvođenja bile su rasprodate mesecima unapred, a lista čekanja brojala je stotine imena. Ova drama, sa snažnim tekstom i glumačkom ekipom iz snova, definitivno je jedan od najiščekivanijih događaja sezone. „Kosa“ u novom domaćem izvođenju (Atelje 212) takođe privlači pažnju, iako su neki gledaoci već izrazili skepticizam zbog ranijih produkcijskih problema.
Što se letnjih festivala tiče, preporučuju se gostovanja manjih pozorišta i studentskih trupa. „Orkestar Titanik“ u Dadovu, iako teška predstava, dobila je pohvale za mlade glumce i dirljivu priču. „Drakula“ (Novosadski teatar) je mjuzikl koji je na festivalima ostavio publiku bez daha, a scenografija i kostimografija su posebno hvaljeni. Leto je idealno vreme da se otkrije nešto novo, a mnogi gradovi organizuju besplatne ili jeftine programe na otvorenom.
Zaključak - pozorište je za sva godišnja doba
Iz svih ovih podeljenih iskustava jasno je da pozorišne preporuke zavise od ličnog ukusa, ali da je raznolikost na našoj sceni ogromna. Letnji festivali, reprize omiljenih predstava i nove premijere donose publici priliku da uživa u vrhunskoj glumi, scenografiji, kostimografiji, tekstu i režiji i van standardne sezone. Bilo da volite komediju od koje vas bole facijalni mišići, mjuzikl sa spektakularnim plesom ili tešku dramu koja vas baci u razmišljanje, repertoar ima za svakoga.
Nemojte dozvoliti da vas cena odvrati - uz malo truda i informacija, moguće je uživati u kulturnom sadržaju za svega nekoliko stotina dinara, a ponekad i besplatno. Pozorište nije luksuz, već prostor u kojem se ogledaju naši životi, snovi i strahovi. Zato, sledeći put kad poželite da izađete, razmislite o nekoj od ovde pomenutih predstava - i podelite svoje utiske. Jer upravo ta zajednička energija između scene i gledališta čini da pozorište traje, iako neki delovi možda malo kaskaju za drugim temama.